Kako je Prustov upitnik postao omiljeni test ličnosti poznatih umetnika
Leksikon ličnosti koji danas nosi ime čuvenog francuskog pisca Marsela Prusta prvobitno je bio samo popularna društvena igra iz kasnog devetnaestog veka. Kroz jednostavna pitanja o ljudskim vrlinama, strahovima i željama, ovaj format je izrastao u jedinstven psihološki i kulturni profil mnogih velik
Prustov upitnik je nastao u viktorijansko doba kao zabavna društvena igra, a izrastao je u popularan medijski format za otkrivanje ličnosti kroz odgovore velikih umetnika poput Dejvida Bouvija.
Izaberi iznos ili skeniraj kod bez iznosa pa ga upiši u banci. Novac ide direktno na račun autora (GoSimple), Trek ne uzima ništa i nije posrednik u plaćanju.
Na telefonu: preuzmi kod, pa ga u aplikaciji banke učitaj iz galerije.
Nastanak leksikona u devetnaestom veku
Tokom osamdesetih godina devetnaestog veka, među evropskom omladinom bili su izuzetno popularni takozvani albumi ispovedanja u koje su prijatelji upisivali svoje stavove i sklonosti. Kao tinejdžer, čuveni francuski pisac Marsel Prust popunio je jedan takav upitnik na engleskom jeziku, koji mu je ponudila prijateljica Antoaneta, kćerka tadašnjeg predsednika Francuske Republike. Originalni rukopis sa njegovim rukom pisanim beleškama pronađen je tek 1924. godine, tačno dve godine nakon piščeve smrti.
Iako Prust nije sam izmislio ovu strukturu pitanja, njegov sačuvani rukopis je postao najpoznatiji primerak ove viktorijanske društvene zabave. Upitnik je prvobitno dizajniran tako da kroz seriju kratkih pitanja otkrije estetski ukus, moralna načela, emotivna stanja i lične aspiracije odgovaralaca. Zbog svoje jedinstvene sposobnosti da na neposredan način oslika ljudski karakter, ovaj istorijski dokument pruža neprocenjiv uvid u misaoni svet jednog od najvažnijih pisaca u istoriji svetske književnosti.
Od televizije do štampanih izdanja
Decenijama nakon pronalaska Prustovog rukopisa, ovaj zaboravljeni koncept doživeo je potpunu medijsku renesansu zahvaljujući francuskom novinaru i televizijskom voditelju Bernaru Pivou. On je tokom sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog veka počeo da koristi ova pitanja kao efikasno sredstvo za opuštanje sagovornika na kraju svojih kultnih intervjua sa svetskim intelektualcima. Ovaj dinamični pristup inspirisao je i brojne druge poznate formate, uključujući i američke televizijske emisije posvećene glumačkoj umetnosti.
Poznati magazin Vaniti fer je 1993. godine zvanično obnovio ovu tradiciju objavljivanjem odgovora uglednih javnih ličnosti na poslednjoj stranici svakog svog izdanja. Ova rubrika je ubrzo postala izuzetno popularna među čitaocima jer je nudila redak uvid u intimna razmišljanja brojnih ikona pop kulture, pisaca, naučnika i umetnika. Zbog velikog uspeha, 2009. godine prikupljena je bogata kolekcija u kojoj su objavljeni odgovori stotinu i jednog velikana, među kojima su bile Džejn Godal i Joan Didion.
Duhovitost i mudrost Dejvida Bouvija
Među najzanimljivijim i najupečatljivijim prilozima u celokupnoj istoriji ove rubrike nalaze se odgovori koje je slavni muzičar Dejvid Bouvi dao u avgustu 1998. godine. Poznat po svojoj strasti prema književnosti i neprekidnom umetničkom istraživanju, Bouvi je na ponuđena pitanja odgovorio mešavinom specifičnog humora i duboke filozofske refleksije. Za njega je definicija savršene sreće bila jednostavni čin čitanja, dok je kao najveću dubinu ljudske nesreće označio život proveden u neprestanom strahu.
Izuzetnu pažnju ljubitelja umetnosti privukli su i njegovi neočekivani odgovori o ličnoj imovini, strastima i najvećim životnim dostignućima. Bouvi je otkrio da mu je najdragocenija uspomena stara fotografija Litl Ričarda oblepljena lepljivom trakom, kao i osušeni cvet hrizanteme sa medenog meseca u Kjotu. Njegov karakterističan duhoviti duh došao je do punog izražaja kroz tvrdnju da mu je najveći strah pretvaranje kilometara u milje, dok je kao omiljeno zanimanje naveo slobodno nanošenje boja na platno bez ikakvog unapred određenog smisla.
Izvor: Maria Popova, The Marginalian · Fotografija: Pexels / Freepik (ilustracija)