Margaret Hefernan: zašto su najbolji partneri u poslu oni koji vas pobijaju
Kroz priču o lekarki Alis Stjuart i statističaru čiji je posao bio da je opovrgne, Margaret Hefernan je na TEDGlobal skupu 2012. pokazala da sukob ideja nije problem, već način razmišljanja. Zašto ljudi ćute o problemima koje vide i kako to promeniti.
Najbolji partneri u poslu su oni koji vas pobijaju jer kroz osporavanje i proveru podataka dolazite do sigurnih zaključaka. Neslaganje je alat za razmišljanje, a ne znak lošeg tima.
Izaberi iznos ili skeniraj kod bez iznosa pa ga upiši u banci. Novac ide direktno na račun autora (GoSimple), Trek ne uzima ništa i nije posrednik u plaćanju.
Na telefonu: preuzmi kod, pa ga u aplikaciji banke učitaj iz galerije.
Pedesetih godina prošlog veka lekarka i epidemiološkinja Alis Stjuart sa Oksforda istraživala je zašto broj obolele dece od raka raste. Podaci su pokazali nešto neočekivano: majke dece obolele od raka mnogo češće su tokom trudnoće snimane rendgenom. Rendgen je tada bio moderna, poželjna tehnologija. Lekari nisu hteli da veruju da ona šteti.
Margaret Hefernan, nekadašnja direktorka medijskih i tehnoloških firmi i autorka knjige „Namerno slepilo”, ovom pričom je otvorila govor na TEDGlobal skupu u Edinburgu 2012.
Čovek čiji je posao bio da je opovrgne
Stjuart je, kako priča Hefernan, imala partnera, statističara Džordža Nila. Njihov odnos je bio neobičan: Nil je govorio da je njegov posao da dokaže da je Stjuart u pravu tako što će svim silama pokušati da dokaže da greši. Proveravao je njene podatke, tražio druga objašnjenja, osporavao zaključke. Stjuart je bila sigurna u svoj nalaz upravo zato što ga Nil nije mogao oboriti.
Ipak, Hefernan navodi da je prošlo oko 25 godina dok medicinska praksa nije napustila rutinsko rendgensko snimanje trudnica. Problem nije bio u podacima, već u tome što ljudi nisu hteli da ih vide.

Zašto ljudi ćute
Hefernan navodi istraživanje među rukovodiocima u Evropi i SAD u kom je većina, prema njenim rečima 85 odsto, priznala da je na poslu imala probleme ili brige koje se nije usudila da iznese. Razlozi su poznati: strah od sukoba, strah da ispadnu nelojalni, uverenje da ionako ništa neće promeniti, nesigurnost da li su u pravu.
Posledice znamo iz velikih kriza. U mnogim korporativnim skandalima i nesrećama neko je unapred video problem, ali ga nije izgovorio ili ga niko nije slušao. Ovo se uklapa u istraživanja psihološke bezbednosti Ejmi Edmondson: timovi u kojima je bezbedno reći istinu greše ređe i uče brže.
Sukob kao način razmišljanja
Najvažnija poruka govora je da otvoren sukob ideja nije znak lošeg tima, već način na koji tim razmišlja. Ljudi koji se uvek slažu ne misle zajedno, već samo potvrđuju jedni druge. Hefernan predlaže da tražimo ljude koji su drugačiji od nas, da im omogućimo da nas pobijaju i da sami vežbamo hrabrost da kažemo ono što vidimo. Kaže i da je to veština koja se uči: što je češće koristimo, lakše postaje.
Kako to uvesti u tim
- Odredite đavoljeg advokata za važne odluke: osobu čiji je zadatak da traži slabosti plana.
- Pitajte „šta nam promiče?” pre nego što donesete odluku.
- Zahvalite na neslaganju, čak i kada ostanete pri svom.
- Razdvojite ideju od osobe. Kritikuje se predlog, ne čovek.
- Vodite primerom. Kada šef kaže „pogrešio sam”, drugima je lakše da kažu „mislim da grešimo”.
Govor možete pogledati, uz prevod, na stranici govora na sajtu TED-a.