Muzička istorija: Kako je Edi Van Hejlen besplatno odsvirao solažu za Beat It
Snimanje antologijskog albuma brought izuzetne momente u istoriji pop muzike zahvaljujući neočekivanim saradnjama vrhunskih umetnika. Jedna od najzanimljivijih priča vezana je za pesmu „Beat It” i legendarnog roker gitaristu Edija Van Hejlena.
Izaberi iznos ili skeniraj kod bez iznosa pa ga upiši u banci. Novac ide direktno na račun autora (GoSimple), Trek ne uzima ništa i nije posrednik u plaćanju.
Na telefonu: preuzmi kod, pa ga u aplikaciji banke učitaj iz galerije.
Saradnja bez finansijske naknade
Pop muzika osamdesetih godina prošlog veka doživela je procvat izlaskom ostvarenja koja su zauvek promenila muzičku industriju. Tokom rada na albumu „Thriller”, čuveni producent Kvinsi Džons došao je na ideju da u pesmu „Beat It” unese rokersku energiju kako bi privukao najširu moguću publiku. Za taj zadatak izabrao je Edija Van Hejlena, jednog od najpopularnijih i najuticajnijih gitarista tog doba.
Van Hejlen se odazvao pozivu bez oklevanja, iako je unutrašnja politika njegovog matičnog benda zabranjivala rad izvan grupe. Zanimljivo je da je čuveni virtuoz svoj doprinos zabeležio potpuno besplatno, bez zahtevanja novčane naknade, autorskih prava ili zvaničnog navođenja imena na samom izdanju. Bilo mu je potrebno svega dvadesetak minuta u studiju kako bi odsvirao deonicu koja je postala jedan od najprepoznatljivijih muzičkih pasaža u istoriji pop i rok muzike. Svi ljubitelji roka odmah su prepoznali njegov karakterističan stil, iako zvaničnih zasluga na ploči nije bilo.
Izmena aranžmana i reakcija perfekcioniste
Tokom samog procesa snimanja solaže, Edi Van Hejlen je napravio određene izmene u strukturi pesme, uključujući i promenu ključa u središnjem delu. S obzirom na to da je Majkl Džekson bio poznat po izrazitom perfekcionizmu i striktnom pridržavanju unapred odobrenih muzičkih skica, postojala je bojazan kako će reagovati na nenajavljene promene. Međutim, kada je čuo finalni snimak, Džekson je bio oduševljen i zahvalio se gitaristi što je numeru učinio znatno boljom.
Ostatak gitarskih deonica, kao i bas liniju na pesmi, odsvirao je Stiv Lukater, član poznatog sastava Toto. Lukater je prvobitno snimio i sopstvenu solažu, ali je Džons uvideo da bi učešće najpoznatijeg rok gitariste planete napravilo istorijski iskorak. Između dvojice muzičara nije bilo nikakvog rivaliteta jer su bili bliski prijatelji, pa je celokupan projekat protekao u duhu čiste kreativne saradnje i međusobnog poštovanja.
Trajni uticaj vizionarske produkcije
Genijalnost producenta Kvinsija Džonsa ogledala se upravo u sposobnosti da spoji različite žanrove i stvori zvuk koji prevazilazi generacijske i stilske barijere. Slična inovativnost primenjena je i na druge kultne numere sa istog izdanja, poput pesme „Billie Jean”, koja je ostala prepoznatljiva po jednoj od najslavnijih bas linija u istoriji, stvorenoj pomoću sintisajzera umesto klasične bas gitare.
Ove anegdote iz studija svedoče o vremenu kada su muzička strast, spontanost i kreativna sloboda bile ispred formalnih ugovora i finansijskih interesa. Zbog toga ne čudi što ova muzička ostvarenja i danas, decenijama nakon objavljivanja, izazivaju duboko poštovanje i fascinaciju publike širom sveta.
Izvor: The Autopian · Fotografija: Pexels / Freepik (ilustracija)