Krštenje: šta znači tajna kojom se ulazi u Crkvu
Krštenje je prva i najvažnija sveta tajna hrišćanstva. Šta se dešava tokom obreda, ko može biti kum i koje običaje domaćini treba da znaju.
Krštenje je čin kojim čovek postaje hrišćanin i član Crkve. U pravoslavlju se najčešće krste deca, ali se krštavaju i odrasli, i to u svakom uzrastu: za krštenje nikada nije kasno.
Kako obred izgleda
Središnji trenutak obreda je trostruko pogružavanje u osvećenu vodu, u ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Voda simbolizuje pogreb starog i rađanje novog čoveka. Novokršteni dobija belu haljinicu, znak čistote, i krstić koji će nositi. Odmah uz krštenje vrši se i miropomazanje, pečat dara Duha Svetoga.
Kum
Kum je duhovni roditelj novokrštenog i izgovara ispovedanje vere u njegovo ime. Zato kum treba da bude kršten pravoslavni hrišćanin, a kumstvo se kod nas smatra svetim srodstvom: „Bog pa kum", kaže narod. Kumstvo se po pravilu ne odbija i neguje se generacijama.
Praktična pitanja
Za krštenje je potrebno dogovoriti termin sa sveštenikom u hramu, poneti krštenicu iz matične knjige rođenih, a ime deteta može biti i narodno i crkveno. Posle obreda dom priređuje trpezu, veselje koje ima svoj razlog: u kući je, kako se kaže, jedan hrišćanin više.
Bez obzira na to koliko je slavlje veliko, sveštenici vole da podsete da je krštenje početak, a ne cilj: ono što se na krštenju posadi, raste kroz ceo život.

